Guši me ovaj grad

Jer na tebe mirišu njegove ulice,

A  ljetne kapi kiše

Okus tvoga znoja imaju.

Večeri su tamno plave, 

Nijanse tvojih očiju, 

A travnjaci i drvoredi 

Čupavi i divlji poput kose tvoje 

U kojoj su se moji prsti 

Zauvijek pogubili. 

Guši me i sada taj zrak,

Isti koji udišu pluća tvoja,

Znajući da nam nikad više 

Ni tijela, niti duše 

U istu postelju leći neće. 

Guši me, još uvijek,

A disati se mora

I kad tuga plućima kraljuje.

Anka Dorić