VENECIJANSKA
Fali mi Venecija.
Onaj smrdljivi miris kanala u proljeće,
dok njima hodočaste vaporetti.
Vlažna atmosfera svevremenskog raspadanja
od krovova do temelja,
koje oplakuju prljave vode lagune
u igri s vječnošću.
Isprepletenost prošlosti i sadašnjosti,
koja kao da je
bez budućnosti.
Fale mi lepeti krila promrzlih ptica po trgovima
u rano proljeće.
Zveckanje pribora sa stolova
iz poluotvorenih kavana i hotela.
U špalir poredane gondole.
I poneka maskirana spodoba
koja proleti nekim od mostova,
tko zna kamo, i kojim poslom
u po bijela dana…
"Vlažna atmosfera svevremenskog raspadanja
od krovova do temelja,
koje oplakuju prljave vode lagune
u igri s vječnošću"
Na određen način izdvojeni stihovi su me dirnuli i, na neki način, preplavili. I ostali zarobe... pa čitatelja spoje s tim vječno mokrim* temeljima ni na nebu, ni na zemlji i ostave ga u nekom začaranom stanju koje se u meni glasa kao određeno poštovanje.
---------------------------------
* dok nas ta voda oplakuje nismo mokri, ona je više od vode, ona je sjeta, uspomena, ona kao da je još u kontaktu s davnim majstorima, i lao da ih svojim žuborom doziva.
lpm
Hvala Mirko… sve je to Ona i mi s Njom… vodama povezani u raznim agregatnim i duševnim stanjima.
A Ona, Ona je kraljica raspadanja i vječnosti…
Zanimive (in ne običajne) podobe Benetk, ki kljub vsemu propadanju ne zapustijo spomina (in morda tudi hrepenenja) ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Anka Dorić
- 03. 10. 2025 ob 15:19
- Prebrano 293 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 54.86