
poklanjaš li mi barem
zakrpljenu kopiju
taj utihnuli nekrolog
pješčanog beskraja
otvaraš li mi oči koje su slutile
da ćeš uvijek biti ista
lelujava tužna i sretna pjesma
na avetinjskim bojama asvalta
dozivaš li mi boje kestena u kasna
avgustovska popodneva
dok preplanula ramena pronosiš
predjesenjom ulicom
ili samo slutim
propadanje u izblijedjele
zajedničke i beskrajno plave
nijanse akvamarina
Spraševanje, ki ne išče odgovorov, ker jih že sluti v vseh odtenkih jeseni ... čestitke,
lp, Ana
Ana, hvala na podcrtavanju.
Lijep pozdrav,
mp
IRENA,
hvala najljepše.
Ugodan dan,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!