
Pričala je o pričama
koje niču oko nje
rastu
puze
obavijaju je
Glas joj je nosio vetar
do neslućenih visina
Udahnula je najdublje i
nastavila dalje
kao busen
korenje
odjek dna
samorazumevanja
Još se sećam dana
kada se probudila i
uzviknula
IMA ME, IMA, DA!
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!