UVIJEK U VEČERI
u lahoru večernjem
prepoznavao sam lica sjenki
i tijelo ti snivao dok drhti
dok val ti raspliće kosu
glasom gole mjesečine:
tko si bila ti
što više nisi mala
uvijek si čekala večer
da grliš moje nedostižno
da miluješ okom
moje željeno
u lahoru večernjem kažu
da ulaziš u pjesmu i pitaš
gdje je moje lice
dok mjesec za humke tone
i u bajku mramorja urezuje
moje obraze
Izenačevanje prividov, resničnosti, želja - ki se kopiči in zadobiva obliko marmorja, čestitke,
lp, Ana
Hvala draga Irena. Obradovan sam.
lp,
Mirko
Iz riječi nastale su melodije, tko zna to oživiti u samom srcu, ta nosi dušu u božjem ruhu.
Počašćen sam komentarom. Tomi, hvala najljepša.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 26. 09. 2025 ob 11:18
- Prebrano 530 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 151.36