
nek odsanja zimski dan
i vrijeme koje na licu ne boli
ne budi je
dok luta usamljena
dok začarano crta sunce
nad snježnom tišinom
nek nečujne pahulje sniva
na dječjem licu što sjalo je
pred ljepotom svijeta
možda nad ambisom
s ritualima nebeskim
dahom golih platana
čita zajedničke uspomene
ne budi je
ništa se ne troši na njenoj slici
u kojoj broji neprebrojivo
u kojoj pjeva pjesme
koje nije otpjevala
u nigdini skamenjenoj
što zakovala je korake
koje nismo otkoračali
ne budi je
oglasit ćemo samo riječi
koje šapuću
u rana jutra
igorj,
Črni Kos,
hvala na pažnji, izboru i javljanju.
Pozdrav,
MP
Čestitke k pesmi, ki jo (o)budi ...
lp, Ana
Anka, najljepše se zahvaljujem na izboru!
lpm
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!