Nikako smo, Miroslave,

Sve je više potonulih u distrakciju

Patnja je neizbježna.

U agoniji

Na rubu pameti

Jedu nas predrasude

Potapaju istinu raznolike laži.

I baš kako si govorio:

"Sve se razvija savršeno obratno

od varljivih ljudskih predviđanja."

Baš tako, kako ne treba biti.

I znam, znam da je….

“Čovjek je čovjeku čovjek.”

Na krovovima guguću golubovi.

Livadama radosno trčkaraju kosovi.

U krošnjama gavrani caruju

I  jednako grakću, kao u one dane

U djelima tvojim opisane,

U kojima se,   kao i  danas

Besmisleni ratovi vode.

I sve manje je slobode. 

Slobode sve manje, a ljubavi ni za lijek.

*Miroslavu Krleži u
spomen 

Anka Dorić