Miris krina puni kožu, uzdahe,
cvjetni prah sipa po lišću, po dlanu,
odnekud donosi napjeve plahe
koji crninom sjedaju na ranu.

Na tracima sućuti bdi crvena,
iz cvjetnih čaša siv dan će dozvati
a križeva puna zemlja će snena,
mrtvo tijelo u vječnost zazibati.

Uspomene se operu suzama,
zapletu u misli čiste, mekane,
kao da knjiga sa starim stazama
okreće stranice sve oslikane.

Žalosti gorčinu dok vrijeme liže,
opet ćemo se naći, negdje bliže.
 

Jure Drljepan (JUR)