Kad ti samar godina krhku kičmu savi

Kad ti laži gomila dah života smlavi

Kad ti nade zaspale i suze usahnule

Žarka skrešu krila

U uličnoj buci i grobnoj tišini

U samoći noći uvijek ću ti doći.

Mekim ću ti usnama cjelivati prste

Prosut' preko obraza miris kose guste

Na grudi prisloniti svoje malo uho

Srce tvoje slušati i u doba gluho.

Znam da nećeš pojmiti da je duša moja

U zdravlju i bolesti tvoja bila, tvoja

Nepozvana, skrivena u dnu mračna uma

Svijetlit ću iz ljubavi k'o lampa sred druma. 

Anka Dorić