
Znam da imam samo dva izbora:
da te zauvek volim ili da te pustim iz ruku,
kao ranjenu pticu.
Ali kako da te stavim na vagu,
kao da meriš kilu belog brašna,
i da pustim sudbinu da prevagne na jednu stranu?
Nemam kontrolu. Nemam ni određeno vreme.
Nisam sudija, niti peščani sat.
Imam samo srce i bol,
koji se ljuljaju zajedno na istoj klackalici.
Pokloni mi poglede koji nikada nisu pripadali meni,
i priliku koja još uvek stoji
pred tvojim vratima i čeka.
Nismo ni prijatelji, ni poznanici,
nismo ni ljubavnici,
čak ni prošlost.
Mi nemamo nikakvo ime.
Ali u isto vreme — mi smo sve.
Što se tiče jezika/ekavice ti postigla visok stepen korektnosti pisanja i u sintagmi i u gramatici. Bila si uporna i rezultati su tu.
Bravo Erna !!!
Šljem ti zagrljaj.
Hvala vam puno, gospodine Majstoreviću. Trudim se svakog dana da usavršavam ekavicu. Drago mi je što ste se javili �
Veliki pozdrav
Tudi mene je pesem nagovorila, končala pa bi jo s tem verzom:
Ali u isto vreme — mi smo sve to.
(v nadaljevanju se mi zdi, da močna energija pesmi zbledi zaradi pojasnjevanja),
premisli in če želiš, popravi,
lp, Ana
Hvala lepa
Lp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ernestina Suljić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!