Blagoslovljena neka su vazda
Ona vremena kada
Skupa sa kapima kiše
S neba sipe stihovi

Kad sumoran mjesec
Kao na klinu
Visi na nebu šutke
A oko njega zvijezde
Trepću kao nijeme lutke
Ti hodaj.

Kada Ti usud savija kičmu
Polama zbilju i sve što traje
Zagrizi usnu, progutaj knedlu,
Zagrli sebe i hodaj dalje.

Izloži obraz
Nek Ti ga vjetrovi deru
Ne boj se
Daj nek Ti dušu operu
Nečije suze iskrene

Neka Ti oproste tišinu
Oči svevideće
I miluju
Umorno lice Tvoje
Noću i danju
Ako i snježi,
Ti Suncu se smiješi

Zagrli sebe milo moje
Životu se bez rezerve podaj
I nemoj stati
Hodaj!

Anka Dorić