tamo
gdje se glas gasi
prije svjetlosti
u samom srcu
neizrečene misli
listaju riječi
kao mlado lišće
na tek probuđenoj brezi
trepere između uzdaha

a tvoja glava
kao mjesec
na jastuku mojih prsa
rasipa srebrninu vlasi
kao da me hoćeš
svu prerasti
pod sebe podvući

kao da ti fali kičma
prve strije
prve kapi mlijeka
prvi prst u tami koraka

da te digne
iznad suze noćnog neba
kojoj ne znam –
ne mogu biti rijeka
nijemog buka

jer tvoj kamen kroz mene teče

breza