Ponekad sam stijena emocija nemam
Gladan, goli kamen, hladan, krut i stamen
Ponekad sam pjena, zraka Sunca odvaljena
Iz daleka Svemira promjena sam nemira

Učas sam sirena, za tren samo riba
Srebrna i sitna što se hitro giba
Blistavim joj repom međ valima, siva
Ništa ne misleći, jednostavno živa

K'o plutača morska plutam,  al' ne tonem
Pučina me vabi, more nježno ziba
Letim, lovim, ronim, nestalno ja živim

Kao galeb bijeli  u oblake selim, nebom se veselim.

Promjena me nosi vjetru što prkosi
Kroz ljeta i zime, bure i oluje, oseke i plime
Promjena me valja prevrtljivom rijekom
Čas pučinom mekom, vozi me života brod.

Anka Dorić