
Ako se povučeš kao voda pred senkom meseca
I ostanem na obali kao oštra stena
Koju ni talas ne ljubi
Neka me zagrli telo tvog odsustva
I neka me dodir vetra preseca
Sve dok se morska pena
Sasvim ne izgubi
U tragovima školjki na pesku prisustva
Nisi mi dužna večnost dužu od trena
Ni zrenje sunca u ranom voću
Od kojega trnu zubi
Dovoljno je da spavamo pod istim zvezdama
I da budeš onakva kakvu te volim
I kakvu te hoću
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!