
Tiho, poput svjetlosti
što drhturi na rubu
suznog oka, klizi misao
prema tebi
u nedostižnoj zemlji.
Tu sam kamen
koji čeka
da mu iz pukotine
izbije kaplja
da ti mogu biti mahovina
pa kad sunce prijeđe
preko ruba sjene
i misao se presvuče u riječ
da iz mene prhne bijeli kos
što sa žarom pije vodu,
kao plamen svoju svijeću
da može pjevati tvom mraku.
barem pjevati (tako fascinantno, tako poetski čarobno, tako jedino ljudski moguće sred Svega-Neljudskog) i pjesmom poslati dah umirućem, riječ biću ljudskom nad kojim, kao nad robom, Svemoćni "brat-čovjek" ispoljava samoproglašenu vlast...
Lp,
mp
Biti kaplja za mah, ki se razrašča nad mrtvim ... pesem z izjemnimi podobami, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: breza
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!