
Volim je kao greh
Koji ne traži moju ispovest
I kao vrlinu zbog koje se postidim
Njeno je telo geografija sveta
U koju zalutam usnama
Kad god je vidim
Tražeći davno izgubljenu reč
Postoje prostranstva ljubavi
Na kojima nam ponekad
Pozavide bogovi
Jer bili smo prvi
Koji su se jednom usudili
Da ostanu sasvim sami i goli
I da ne skrenu pogled jedno pred drugim
Všeč mi je ta obrat k svetopisemski zgodbi na drugačen, pozitiven način, čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!