
Noćas te neću voleti nežno
Biću vetar što ljubi rebra broda u oluji
I zaboravni mesec
Zbog kojeg se sudaraju mora
I prelivaju preko obala u gorućoj šumi
Biću potop
Biću sila zemljotresa
Biću vulkan u tvojim ustima
I korenje spušteno u tkivo tvoga mesa
I neću ti govoriti rečima
Već prvobitnim jezikom sveta
Kojim se imenuje pojava
I miris žene
Pod senkom drveta
Izuzetno dobar uradak!
Od mene ČESTITKE!
Čestitke k pesmi tudi z moje strani,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!