
kad god sam te nestrpljivo čekala
smijeh anđelā nadimao je
žaluzine na prozoru
ti bi na putu ostavljao raskrižja
preskakao vlakove zanemarivao
puteve i prometne znakove
ne bude noć niti bude dan
kad se preda mnom oglasi
šumna tišina i kad u meni
sjaj majskih zvijezda izbriše
dio po dio nestajanja
nisam shvaćala da samo
žaluzine nadima povjetarac
da krhka i opsjednuta nadom
ponovno stojim nad izvorom
koji cvjeta tvojim
neiskoračenim korakom
kad god sam te nestrpljivo čekala
harmonija se uzbiba i začinje se
još jedna igra u kojoj tražim
znake dozrelog ploda jabuke
radost anđeosku koja raspoređuje
slike nepovrata u mojim očima
i lagano topi sjaj majskih zvijezda
Mirko,
čestitam za nadvse premišljeno izpoved, ki nosi melanholično lepoto v svoji zasnovi. Zelo mi je všeč nežno prepletanje podob, s katerimi se ustvarja atmosfera, ki pa ni le čustvena, temveč resnično že skoraj transcendentalna. To pesem čutim kot zadržan izdih, v katerem se svetloba in senca prepletata v harmoniji, ki hkrati pomirja in rani.
Lp, albin
Albine,
obradovan sam veoma dobrim, iscrpnim /ja bih rekao širokim/ komentarom kojim potvrđuješ da nisi površno, već dublje i ozbiljno prošao kroz moju pjesmu. Takvo viđenje i pažnja u svakom slučaju zaslužuju moju zahvalnost!
Hvala ti za čestitke.
Želim ti lijep i ugodan dan sa onom dozom inspiracije koja će te, kao i do sada, određivati kao sjajnog pjesnika.
lpm
Čestitke za bogastvo orisov in pomenov, ki želijo izstopiti iz zagrnjenih prostorov!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!