
Ah, moj druže, viteže;
Nije ovo na Balkanu ...
I neću
Da se krijem iza ćoškova ili da obaram pogled,
kad prođem, mimo nas; nisam, otpad.
Jer nisam. Pišem omaž sebi jer
Nisam se kako vele, družio sa
autsajderima
I iskao konobarima veresiju
Bio sam na korak – dva od
umetnika,
sa svega nekoliko razloga, razbibriga, sasvim dovoljno.
Slušajući.
Da, jesam. Skitao sam; i siktao sam i ključao,
tamo gde me privlačio
moj tanani, suptilni um.
U spiritualni svet tame, kinoteka i pozorišta.
Koncerata, književnih večeri i opera.
Krčmi.
Nikako laboratorija sa miševima,
nisam sišao tek da vidim veliki grad
Pa sad, raspolažete informacijama.
da ne budem vulgaran.
***
ah, moj druže, viteže;
nešto guglam ... minut – dva
vetar šibicari, dok mesec obilazi
oko solitera.
Dodirnuo me i zaokupirao ovaj
omaž sebi.
mp
Iz sebe v sebe. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Večkrat bi se morali pogovoriti sami s seboj ...,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: dejanivanovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!