
ne želim tim zlatnim
galijama do trona
ne želim lažnu sreću
pomame i obesa
dosta mi je proleće i boje
zavičajnog neba
dovoljan mi je san
u notama vetra i tvoj zagrljaj
dok bez reči gledamo
zalazak sunca
ne mogu disati dragi
pod opsenama tenerifa
ne mogu ostati na putu
izmišljenih pijedestala
ne želim na toj zlatnoj stazi
pojiti žeđ koja i ne sluti
kako brzo stižu odroni
kako brzo ogole gramzivosti
zagrli me i taj me luksuz
dovoljno greje
svim notama mesečevim
poljubi me i svaka nezasitost
biće napojena i pevaće u meni
o tome kako dovoljno je
i bez behama biti
svoja na svome
Sanje so pot, dotiki so cilj. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ernestina Suljić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!