
omamljena riječ
na suhim
kamenim žalima
bûdimo
grumen sna u grudima
da bar bezglasjem
jekne
skamenjenu
sklapamo misao
da niz procjepe sunca
bar kapne
Slažem se, naročito u karakterističnim tišinama... koje kao da imaju svoj specifičan glas.
Čestitke k pesmi o opoldanski pomenljivi tišini,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!