
Za lijepih dana
Zove ih obala
Nijeme i same
Šapuću molitve
Da u jednu večer
Stignu mornari
Sinovi rasuti
Po morima dalekim
Sedam starica
Sedam borova
U pusto
Zarastaju nebo
Kao što stari
Venu tamarisi
Koračaju nijemo
S borama i čelom
Zapletenim u zvijezde
Za toplih dana
Dotiču obale
Kao majke
Kao sestre
Kao uspomene
Kao treperave
Zvijezde zavičajne
U predvečerja venu
Nijeme i puste
Kao sudbina
Što im prijeti
Ledenim kišama
Burama orkanskim
Neverama života
Samoćama
U ljetne dane
Izađu na obalu
I čekaju
Jer ne znaju
Da ih bespomoćne
Ne spašava
Već ubija
Samo ljubav
zelo lepa. na koncu si izenačil ljubezen in smrt, če prav razumem, kot pri nas gradnik v pesmi eros-tanatos. če še ne poznaš, ti jo toplo priporočam. res je tudi, da so vse brige in bolečine, lepota, ki jih naštevaš, pravzaprav, ljubezen.
zelo lepa pesem.
lp
eros tanatos
Pil sem te in ne izpil, Ljubezen.
mogoče se odmika od tvoje ideje, ampak, tako za gušt.
lp, m
tam je napaka, mora biti
... Ko duheče vino sladkih trt ...
Ako
se negdje, uslovno rečeno, i udaljava od moje ideje, ipak je ovaj odličan tekst
ušao u predvorje /zajedno s mojim možda tek blijedim pokušajem/ veoma dubokih i kompleksnih
pojava. Najljepše hvala na velikoj pažnji i komentaru u koji uključuješ čak i
Frojda.
Iako sam još u osnovnoj gajio ljubav prema psihologiji... i bio
ubijeđen da će to jednom biti moja glavna preokupacija /što nije realizirano
zbog raznoraznih okolnosti/, ipak je svake hvale vrijedan Tvoj napor kojim me
dovodiš do teksta, kao „Voljeti znači otvoriti se negativnom jednako kao pozitivnom –
žalosti, tuzi i razočaranju, jednako kao i radosti, ispunjenju te intenzivnosti
svijesti za koju do tada nismo znali da je moguća“, ili: „Jedna od dinamika koju je
najteže prihvatiti u području ljubavi i odnosa je ples između Erosa, sile
života koja mami i sjedinjuje, a Anatosa, sile smrti koja razdvaja i uništava.
Eros je sin Afrodite, blistave boginje ljubavi i ljepote, a Tanatos, kojega je
rodila boginja noći, uživa u tami našega nedostatka svijesti.
Kad uđemo u vezu, radosno nas
ponesu Erosova krila. Privučeni smo i namamljeni u jedinstvo, u stapanje i
rastvaranje, posežemo izvan sebe, izvan svojega malenog ega, i dodirujemo nešto
veće, šire, dublje. Ushićeni smo i prošireni. To je ono za čime žudimo, čemu
težimo, ono što život čini vrijednim“.
Itd.
V daljavah ali v bližinah stopimo včasih v samotno senco ljubljene, včasih v senco smrti. Ali se kdaj vprašamo, če so sence res različne? Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Najljepše hvala, Milan. Da, varke u percepciji su uzrokovale mnoge olake zaključke, uvjerenja i vjerovanja, praznovjerja itd. Hvala na komentaru koji je, na neki način, otkinut od pjesme i samostalno je promatra znalački i ispitivački.
Ugodno večer i pozdrav s poštovanjem,
mp
Hvala lovrenka. Čast mi je i veliko zadovoljstvo.
Ugodno večer i pozdrav,
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!