Kad zatvorim vrata podstanarskog stana
pažljivo brinući za izolaciju od vanjskog svijeta,
udahnem život...
Ovdje nisam ništa previše,
niti premalo.
Dovoljno njegova, dovoljno svoja.
Dovoljno dobra i loša.
Mračna i šarena.
Glasna i tiha.
Dovoljno hrabra za svakidašnje borbe.
Kad zatvorim vrata stana štene potrči u zagrljaj,
ptičica pripremi koncert, on se smije.
Problemi nestaju,
drugi ljudi postaju potpuno nebitni
ispred tih vrata.

Provincijalka