Dođe to vrijeme
kad se smanji svijet,
a u tebi sve nabuja,
kad je od neba veći cvijet,
a od sunca jača oluja.

Dođe to vrijeme
kad dijeliš svijet na pola,
kad ga gledaš sa strane,
i ništa ne ćutiš do bola
i straha osušene grane.

Dođe to vrijeme
u kojem ne hodaš, ne staješ
ne osjećaš ništa više,
i samo po navici traješ
između sunca i kiše.

Dođe to vrijeme
kad ti iz srca prhnu ptice
i ostave te i riječ i nada,
praznina kad ti iscrta lice
i kad je jučer i sutra - sada.

Maja Ezgeta