
netko je kaže poštar
na tebe ovo adresirao
znam kažem i opet vidim
dalek mlaznjak što svijetli
i nestaje kroz oblačne slojeve
otvorim oči i zgužvam
sliku međuprostora
odbacim knjigu vremena
tkivo sna zatrpam
praznim marginama
neki izblijedjeli datumi
umjesto mene
iščitavaju horizont
a ja bih s godinama
još jednom na obalu rijeke
koja se tiho i mazno glasa:
vratit ću se jednog proljeća
Predivna /ne/predvidivost i /ne/jasnoća. Isto je tako i ja doživljavam.
Srdačan pozdrav, draga Maša.
Caki, hvala na pažnji i iznesenom.
Srdačno te pozdravljam.
Pesem s čudovitimi podobami in dejanji: odbacim knjigu vremena /
tkivo sna zatrpam / praznim marginama ...
čestitke,
lp, Ana
Hvala, Ana. Čast mi je i zadovoljstvo.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!