
ona ne zna ime mora
koje je ostarilo i ostalo
u bojama rujna
ona ne zna kad su
igrališta i ognjišta nestala
sa dječjih lica
sa bezbojnih strana svijeta
bez sunca bez kristala u očima
u noćima sa svjetionikā
riječima neizgovorenim doziva
huk utišanih zvijezda
ne razumije ciruse
što nanajavljeno iz visina
siju nesan žarećim pogledom
sežući joj do dna kralježnice
u očima mi traži utjehu
nekoć obećano zajedničko lutanje
kroz ljetne noći kad zaspe
žubor potokā kad u krošnjama
se probude i razliju stari dani
skamenjene riječi se raspletu
u žamor i raskoš smijeha
/Sarajevo, oktobar 2018./
Topla ječa spomina v tihi ječi hrepenenja! Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Još jednom hvala na čestitkama i podcrtavanju, Milan. Radujem se.
Lijep pozdrav,
Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!