ne znam, da li ima nekakvog smisla, ali ću ipak da ti kažem.

bio sam samo jednom u mostaru

1980. godine. prešao sam stari most i video lepote toga kraja. a onda, starim srebrnim sporovlakom do splita. tu sam za dve kile prošvercane kave kupio svojoj curici verenički prsten. stajali smo pod meštrovićem

u nebesima. a onda, život nas je razdvojio.

nije baš sve bilo zlo i naopako. divota...tiho daždi i ptice nestaju na horizontu ...

pozdrav u SA,

m.

HVALA, hvala za sa mnom podijeljenu priču. Šarm dvaju pomenutih gradova je uvijek vrijedan  spomena. Nebrojeno puta, za razliku od tebe, bio sam u Mostaru. Lijepi, nezaboravni dani mladosti... ali bio sam i u povodu teških i tužnih dana. Split sam posjetio mnogo puta, ali ne u zadnjih četrdesetak godina.

Da, život, ili bolje, splet okolnosti je iznenađujuće zanimljiv, ali i potresan i sudbonosan. Trebamo se miriti ako ne želimo dosmrtno nositi u sebi težinu stresova.

Obradovalo me ovo tvoje javljanje, te se zahvaljujem na  ostavljenom osvrtu na pjesmu, kao i za pažnju i odvojeno vrijeme. 

Pozdrav u MB

m

pozdrav. hvala.

Bravo Mirko, pesem se me je dotaknila. Kot klinec sem se v 80-ih peljal z vlakom skoz Bosno, mimo Mostara dol na morje. Lep spomin. Bodi odlično! Lp, Caki

Tole pa moram izpostaviti. Čestitke!

ti se bratimiš s mirisom kiše
i s jednom tajnom dalekog
mostarskog ljeta
u kojem sat ne kuca
u kući bez broja i ulici
bez neba u domu

Kako ostanejo nekateri spomini neizbrisni in kako prav je, da se znajdejo v pesmi ... čestitke,

lp, Ana

Ana, hvala na komentaru i podcrtanki.

Pozdrav iz SA