mogli bismo /svraćajući uzvodno/
otvori oči dok Jesmo
mogli bismo mogla bi
po tragovima lišća
koje si voljela
nepomirena
sa sviješću o Sada
zapjevaj o izlazu
iz utamničenosti
iz ukucanosti
u nepremostivo
mogli bismo uzvodno
čeka nas barka
još samo dozovi val
koji će podići vode
ugravirat ćemo se
u žale beskraja
koji ostaju
per omnia saecula
levitiraj ja ću snivati
sa šapatom palmi
nek lišće zapljuskuje
tvoje kose na jugu
kroz koje ćeš sresti sebe
i veneciju mladosti
otvori oči
ako se u vanvremenu
skameni sunce
mogli bismo čitati
o golom nebu
o glatkoći uzglavlja
niz koju ćemo vrlo tiho
bez dešifriranja
zagrliti Sve bez okova
i biti Sutra i biti Jučer
i biti Svugdje
niz uzvodna svratišta koja
vjekovima izbivajući
duša ište
zagrliti Sve bez okova
i biti ...
zelo lepa, zelo draga mi je ta pesem.
pozdrav, mirko,
lepa hvala,
m.
miko, okovi se ne uklapaju u mozaik tzv /uslovno rečeno TZV/ demokratije, pa otud i potreba da se živi.
doista ti se iskreno zahvaljujem što si uvijek tu, uz moj uradak, spreman dotaknuti ga, promisliti ga, javiti se i počastiti me komentarom i viješću da stigneš sve pročitati.
čast mi je.
hvala lijepa,
m
Na kolovozu spominov ... mogli bi sve ...
Lepa, Caki
Pesem, v kateri se naredi prostor za uresničenje ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 31. 01. 2025 ob 10:31
- Prebrano 393 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 52.95