NOSIM VODU SA IZVORA
Sad praznoruk
s cvijetom i vrijeskom u gori
silazim /ti/ na stazicu
Zajedno gorimo: ti koračaš
sanjajući trešnje rumene
Ja spuštam usne za cvijetom
užarenim u gori
Moje žedne oči
u tvojim bosim stopalima
sa tvoga jezika piju
Sad praznoruk
s tobom bos po putu
bos po prašini po rubu
iza kiša iza godina
silazimo dolje
u djetinjstvo Tabani nam
bosi i glatki ostavljaju vez
ostavljaju tragove
S izvora silazimo
niz žedno žito Niz presušene
cvjetove u gori
Nitko nam ne smeta vjerovati
da opet smo modra tišina
da se njišu naše kose
valovi našeg mora
u daljini iz koje
kroz vrtove davne
živu vodu nosimo sa izvora
bosi po putu
goli u prašini u kojoj preci
ostaviše san
za naše oči
... iza kiša, iza godina ...
Izvir pa je ostal, mar ne Mirko?
Lp, Caki
In vedno znova se vračamo k izvirom, iz katerih zajemamo od svojih prednikov in vendar tako drugače ... česititke,
lp, Ana
Hvala Ana. Veliko mi je zadovoljstvo.
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 30. 01. 2025 ob 10:47
- Prebrano 334 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 159.95