
OREHNJAČA OD RIEČI
Kak da zvliečem prave rieči
polek tvojih štere zveniju
kak praporci vu zimi
kak popevka vu megli
Ti si se vupal hapiti korenja
i z trde ilovače zvlieči ploda
Trdi oreh posaditi
i mefku orehnjaču z riečima zasladiti
Kak da zvliečem prave rieči
kad su mi oči još sozne
Još te ima tak puno tu
vu srcu vu pesmi vu meni
I rieči su trde kak je
trdi kamen na Stradunu
i škrto zviru kak kapara
z zidina Dubrovačkih
Kak da zvliečem prave rieči
i mefku orehnjaču z njimi zasladim
kad još te ima tak puno tu
vu srcu vu pesmi vu meni
Mom vučitelju, prijatelju, gosparu Luku Paljetku
Lepa. Učitelju - Prijatelju
Nekatere osebe imajo zares posebno mesto v življenju.
Je to kakšen poseben dialekt?
Malo me spominja na međimursko govorico.
Maša hvala, to je kajkavski, moj materinji.
Srdačno pozdravljam
Najbrž spregovarjamo v prvotnem besedilu življenja v trenutkih, ki sežejo najgloblje ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!