vjetar neretva mostar nostalgija
kao da mi je poznat kao da je
od iskona taj njegov modri vjetar
taj kamen nad neretvom
prozračnim pogledom
iz neobjašnjivog rakursa
prepoznaju me
šume bjelogorične oči vode
vjetar i grad po nebeskoj
modrini rasut
sumnjam da mi je poslije toliko
decenijā do tančina poznata
takva panorama i sjaj
kristalno burom izbrušen
ni oštrinu kamena ni tvrdoću neba
nikada ne dodiruj ona će te uvijek
p o m o s t a r s k i duboko
zaorati i iskreno pomilovati
liričnom nostalgijom
nećeš se snaći kao ni onomad
kad si djetinje proširivao tu sliku
i sasuo se u jednu od dvije
samoće svijeta
iako odavno u meni nisu
nasmiješene ni mostarske godine
niti mirišu ruže vječno će
šumoriti gotovo zaboravljen
modri vjetar s kojim ću se
neobjašnjivo dopunjavati
Divne. Nostalgija i rijeka. Panorama, kamen ...
Tihožitje nacrtano riječima.
Drago mi je što si iznijela svoje mišljenje. Prelijepo.
Srdačno te pozdravljam.
Čestitke k osebni panorami, ki daje pokrajini več od vetra, kamna, vode in neba ...
lp, Ana
Ana, hvala na komentaru i podcrtavanju.
Pozdrav i ugodan dan.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 18. 01. 2025 ob 11:59
- Prebrano 334 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 73.33