SUŠA
Prestala sam pisati,
samo zapisujem progutane riječi,
gutam koštice dok zapinje jecaj.
Ne razaznajem boje.
Doba suša je izbrisalo postojanje
jarkih tonova.
Umorni od ljubavnog zova,
cvrčci drijemaju u vrijeme zenita.
Prestala sam slikati,
boje su neskladno zauzele prostor.
Razapeto platno
poprima žute tonove na krajnjim ivicama zategnuća.
Zemlja se pretvara u prah,
Sipi kroz prste, niz dlanove, preko stopala
izgrebanih suhim šparogama.
U potrazi za mjestom ispod stoljetnih borova
iskošenih naletima bure,
izgubih i ono malo riječi.
Progutah posljednje koštice.
Čekam proljetne kiše i novo klijanje.
Nicat će riječi iz utrobe.
Snaga i posebna vrijednost je ono što uglavnom stalno nosi tvoja poezija. Bravo (rekao
bih draga Ljubice, ali neću jer ti najbolje
znaš da je tako)✨✨✨✨
✨✨✨
✨✨✨
Lijep pozdrav
Upanja polno je sporočilo navidezne brezupnosti .... Saj se bo po suši spet oglasila pesem in zasijala slika ...
Lp, Caki
Hvala Mirko što vjeruješ u moju poeziju, puno znači podrška
Srdačno pozdravljam
Ljubi
Pesem, ki pozunanja notranja občutja na blag, zdravilen način ... čestitke,
lp, Ana
hvala Ana,
radujem se tvom sudu :-)
zagrljaj
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
- 08. 01. 2025 ob 18:05
- Prebrano 721 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 79.22