
Ne izgubi me, prosiš, ko se prebijava skozi armado turistov v praznični Budimpešti.
Nadrkana nad njimi, kot bi ne bila ena izmed njih.
Forinti cingljajo glasneje od božičnih zvnočkov,
temparature enake tistim na dnu Donave.
Močno te primem za roko.
Med vonjem po kurtoših, pečenem kislem zelju, golažu, klobasah, langoših, kuhanem vinu in tvojem parfumu ...
izgubljam sebe.
Turistični trušč, a upam, da se v dvoje človek le najde.
Ena od slabih strani množičnega turizma.
Gneča, v kateri se izgublja posameznik.
Včasih moraš izgubiti sebe, da bi našel drugega ... čestitke,
lp, Ana
Čarobna Budimpešta!
Dobro si opisao atmosferu prelepog grada u pretprazničke dana, ali i ne samo tada. Jer, turistička sezona je svih 365 dana u godini. Onda nije ni čudo što možemo u toj vrevi izgubiti sebe... Mnoge destinacije su meta armije turista i to postaje "noćna mora" za lokalno stanovništvo, koje se takođe oseća pogubljeno i frustrirano, bez obzira koliko je turizam unosna "industrija" - kako za njih tako i državu.
lp, Jagoda
Z roko v roki v Budimpešti, v meni si prebudil spomin ...
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Črni Kos
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!