
raskrilio ruke niz budne vode
nad kojima spavala je
njena čežnja neubrana okom
slijedio toplu ljetnu kišu
niz platno dana
na kojem je nevino ljeskao
usnuli raster njena lica
izbrisao vjetrom obale
što čekale su da isplovi barka
i rasuti dani razdvoje
jednu mladost
zaštitnički raskrilio ruke
nad drhtajem njenih versi
zapućenih niz neizrecivo
usamljeno nebo
i krhkost njenih ptica
Mirko, zelo, zelo, mehko, za dušo, ah, ja to si ti. Čestitam! Vse dobro in pozdrave! Majda
Majdo, hvala na lijepim riječima i pažnji kad su u pitanju moji uradci.
Srdačan pozdrav,
Mirko
Mirko, krasni stihi, kot drhteča krila ptice.
... brez besed še enkrat ...
zaštitnički raskrilio ruke
nad drhtajem njenih versi
zapućenih niz neizrecivo
usamljeno nebo
i krhkost njenih ptica
Hvala, Caki na posjeti i pažnji.
Pozdrav iz sa.
mp
ko pesem nežno
poboža njo
in bralčevo oko
z besedo milo
kot pero
Hvala što me obraduješ čitanjem, mišljenjem i utiscima, draga Mašo.
Spomin, prepleten s hrepenenjem, tudi žalostjo, postane v tvoji pesmi tako živ - čestitke,
lp, Ana
Hvala Ana na malom prikazu, pažnji i podcrtavanje koje znači.
lpm
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!