začinjemo pitanja
Isa mi čita misli
dok mislim kako mi se
unosi u lice
ne čujem što mi govori
nepomjeranjem usana
ali znam da se pita
zašto se uvijek pitam
čiji smo putnici
i putujemo li uopće
dok nam bezličnim koritima
na sve strane svijeta
teku koraci
Isi se primičem: čuju li nas
svi oni koji su prošli
i nestali
što je u tome čudno
što smo bili
njihova budućnost
i postali njihova prošlost
prozbori Isa dok gledam
grubu fasadu nedalekog bedema
koji mi se ne primiče
ni glasom ni oblikom
(ovdje gdje je umuknuo
cvrkut ptica i umrli
glasovi ljudski)
Isa mi čita misli: možda su
svi ljudski usponi samo padovi
a možda je svaki pad
zapravo uspon
kaže i hitro me
probudi iz snoviđenja i ja
u gotovo neprimjetnom trenutku
opazim kako se ona
zajedno sa mnom
iz nesvakidašnjeg ugla
ogleda u kapljicama jutarnje rose
sunce će nas uskoro razotkriti
kako skupljamo
razbijena ogledala godina
i brojimo bore na licima
koja se sve manje smiju
Isa mi pokuša pročitati misli
dok mi bez riječi gleda
potiljak okrenut suncu
pažljiviji posmatrač bi vidio
kako je u nama daljina
što s koracima niz uvalu
iščezava
Mirko, to spodnje je meni vrh te pesmi. Bravo!
Lp, Caki
sunce će nas uskoro razotkriti
kako skupljamo
razbijena ogledala godina
i brojimo bore na licima
koja se sve manje smiju
Caki, hvala. Znao si zalututi u šumi uradka kojeg nisam izbrusio...
Ugodna noć, kolega.
lp
Isa zna.
Slušam ga dovoljno?
To pitanje meni ova pijesma otvara.
Pogovor kot hoja po tisti osončeni potki, ki včasih pelje v preteklost in v sedanjik ... čestitke,
lp, Ana
Mojstrovina, kot že toliko prejšnjih. Čestitke!
LP, mcv
Hvala Maša. Modricvet, hvalite me puno više nego pjesnički vrijedim. Ali hvala za tvoj doživljaj
Pozdrav,
mp
Ana, hvala za podcrtavanje uratka. Zadovoljstvo mi je.
Lp, Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 01. 12. 2024 ob 10:55
- Prebrano 434 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 110.59