
Još uvek se događa da protrne
Kada me slučajno dotakne
I s vrha temena
Spušta se jeza u pete
I kaže mi da sam je začarao
Da sam jedan od onih drevnih čarobnjaka
Što su nekada davno poznavali
Spise zabranjene i svete
A zapretane
Duboko u nama
O magiji reči i pogleda
Zbog kojih su žene
Za drvo života bile vezane
I imale potomstvo u gorostasnim šumama
Določene perspektive današnjosti so mogoče le preko preteklih podob, vendar le v refleksiji tistega pesniškega subjekta, ki to še hrani v sebi. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!