
Ponekad samo sam suza.
A mrak sam u svetu tišine
i trun što Zemljom hoda.
Mogli su me doneti vetrovi
podići me iz peska
i kao seme razneti.
Ime i poreklo otkrivam zvezdama
kad se posve umire, kad
iz nečijeg damara, iz nečije suze
kapnem i postanem predispozicija
za klijanje, za bubrenje i rast,
za grananje iz sudbinskog semena.
U sutone neke nad žalima
glas ili sjaj zvezda mogao me
doneti kao suzu prolivenu u kiše,
u žal, da bi se kodom javila
kao jedna jedinstvena
polovica celine,
samo kao portret.
Ozreti se v sebe in razkriti resnični svet svoje podobe! Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Hvala Maša in tudi tebi Milan..
Lepo vaju pozdravljam
Hvala Ana za podčrtanko
Sem zelo vesela �
Lp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Ernestina Suljić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!