
Neko je pokucao
neko je ušao
neko je prišao
kada bih znala ko...
(Tišina je šapat davnog sećanja)
neko je preskočio klisko pitanje
napuštajući par kvadrata mog
postojanja
i
zalupio vratima
tako jako da se kuća
i dan-danas trese
Sada sam ubeđena da je greškom
otišô u moje glavno JA
ne bi li sa kućom,
istovremeno i ova druga
podrhtavala
Evo
Sjajna tama bivanja...nešto čemu se dvaput vratih.
Pozdrav, draga Marina:-)
Da, dragi Marko: tama, tama ...
Veliki pozdrav
Zelo dramatični notranji boji ... čestitke,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Marina Adamović
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!