
na obali čekaš
ono što ne svanjiva
po olucima kišne kapi
cvile u strahu od starosti
u mislima im rujan
kad obrušava se jedan sloj neba
kad u rodnoj kući utihne dan
čekaš ali ne svanjiva
u nekom oktobru
u nekim nepoznatim godinama
što kroz tebe prolaze
misli su im šum
nevidljivog brodovlja
s kojim bi otplovio
ali ne znaš kamo
Igorj i Miko, hvala na posjeti i pažnji.
lpm
Čestitke k pesemi v melanholičnih tonih,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!