Šum mora šapuće,
smireno pjeva svoju pjesmu snova;
pjeva danju, pjeva noči;
samo divan zvuk mora,
svira u divnoj noči;
mirna noč-uz poljubac,
sluša tu pjesmu.
Uzdah uz šum mora-
uzdah uz poljubac sreće-
uzdah uz plač ljubavi-
uzdah uz more,
koji niježno penušta valove.
More pjeva;
more se smija-
a dvoje se ljube,
u njegovom zagrljaju,
koji se ne zaboravlja.
More ne prestaje da pjeva,
more neče da se stiši-
ni ljubav to neče-
more se raduje ljubavnicama-
uz svoju pjesmu ,
i bez stidnje pjeva-
more…, more…,
da ljubav može da živi-
voli-voli-ti divno more-
sijajna ljubav se rađa
uz blještavu mjesečinu;
šapući, šapući ti divno more;
šapući-šapući ti divna ljubav,
i živi…–živi…
viječno-viječno u nama.

francitraven