Plavet nije bezbojna
hajdemo draga
ne nije više čujna misao
usamljenog školja to samo
uvijek ponovno u nama rastu
nijema raskršća uspomena
ne mogu te ostaviti zatočenu
na tom kućnom pragu
gdje svaka se misao
zasijeca u san i na kojem su
o radosti djetinjstva
prestale pjevati vile
hajdemo draga nikamo ne vode
u tvojem oku zatečene
maestral i školjke
(kao iskrice malih zabluda)
okreni se i vidjet ćeš
što ostaje s duhom
da vječno luta u travama
staroga groblja tu gdje
unedogled su svenule
misli
hajdemo draga
ne nisu ugašene modrine
ako opet zaplešeš s barbikom
što odlazila je u avanturu
smjerom kazaljki srca
i ostala baštiniti plavet
sedefom izvajanu
Zelo lepo, čestitke!
Lp, Marija
.jpg "Nada")
Premišljujem o pomembnme sporočiku v tej pesmi; kako najti pogum in se odlepiti od "starega" ... lepo je, če ti nekdo pomaga in te odpelje s splavom.
Hvala na posjeti i komentaru draga Nado.
lp,
mp
Vabilo, ki nosi tudi hrepenenje, da si poti želimo deliti. Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 07. 08. 2024 ob 13:16
- Prebrano 333 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 100.63