
neimenovana želja instinktivno
traži oslonac – laktove mi usijeca
jednako snažno u lice
kao i u okno
horizontalnog dijela prozora
zna li ona
stoje li
ili teku
sati
smješkam li se
ili tugujem
utkan u snježnu panoramu
u tajni prostor srca
dok romori i diše snijeg
beskrajan i nečujan svijet
glasno pita
što je to želja
Želja se morda zazdi kompas ... Pa vendar spomini včasih zanihajo iglo in se iz preteklosti prebudi vprašanje ... Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Milan, hvala za podcrtavanje.
Lijep pozdrav i ugodan dan,
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!