PROLAZNOST

Prošle su godine, mjeseci, dani,
mnoge oluje, snjegovi, kiše.
Iako zajedno, u duši sami,
a vrijeme davna sjećanja briše.

U oku neke tuđe daljine,
svi oni nekad sanjani sni,
a srce spava ispod prašine
i niko ne zna zašto to bi.

Ostaše samo nemir i strepnja
i onaj hladni, duboki jaz
i uvijek nekog ponora prijetnja
i tuga koja teče ko mlaz.

Prolaznost svega, to je suština,
prate je vjerno sjeta i bol.
Na kraju jeca samo tišina,
bezglasnih suza, koje su sol.

tamaradragic