
oblačim lutku u skupocjene haljine
na svaku prišivam svoje srce
da je vidjeti
što milije
mekanije
modernije
tijelo iz voska trenutno je bez glave
govore
da je imala prozirno hladne oči
a u pozadini veoma slabu memoriju
(to prijateljstvo igra je na sreću)
odjednom mi pokazuje svoje pravo lice
moje
ostaje skamenjeno
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Tanja Ocelić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!