
u zimske silaziti radosti. slušati
svoje neizigrano
kao u ne-snu kao u ne-prostoru
znati širinu slike jasenova
i bezglasje žudnje
na putu do školskih klupa
slušati kako naše se tajne
ruše po olucima po kojima su
otišle kiše. pod kojima su se
zaboravila odrastanja
na pijescima beskraja
u zanosu proljećā
prvo rumenilo tražiti na obrazima
i slušati kako plamte
i raspliću se pletenice
Včasih se spomini zrušijo v nas, ker so morda edini ostanki ... Čestitke!
Milan Ž. - Jošt Š.
Veliko mi je zadovoljstvo.
Hvala na čestitkama, Milan.
Lp, Mirko
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!