utegnuta u čežnju
purpurna lisica grize šapu
ostavljen u svetu lakrdijaš belom
nakrivio svečanu kapu
utopiću sebe
još jednom prilikom
zavedenog pijanom gorčinom
gde se gubi vidik
tamo sam zatrpao
mapu sa blagom
pod olovnom gustom
nesvesnom paučinom
gde niz bledog
teturajućeg lišća
odavno klizi
večernjim trotoarom
samo purpurna lisica
mrtva se pravi
a u sebi preteći reži
utegnuta u čežnju
pod svežom mesečinom
Komentiranje je zaprto!