Uramljena
Zaboravila je ime mora koje nečujno
za njom plače
Samo joj u očnim kristalima tihuje
neki sretni rujan
kao strašno skamenjeno nebo
Možda bi sada rasplitala kiše na nekim
dalekim pristaništima
i dugo stajala očarana
nepoznatim starim gradovima
koje je planirala posjetiti
noseći svoju mladost i jureći
s galopom nekog travanjskog vjetra
Zebem a ne mogu joj reći pođimo
zalutajmo u mir ljetne noći
Posjetimo sve što se
budi u zanosu
prema dalekim ušćima
tamo gdje čekaju se nova proljeća
Zaboravila je ime mora koje se nečujno
pretače u njene misli urezane u šutnju što
poput mlinskog kamena
bezrječno i čemerno kaplje
život žuri, ali trudimo se da niko ne bude zaboravljen. i trudimo se oprostiti.
lp
Hvala miko.
Lijepo je i korisno pročitati utiske i slično.
Pozdrav,
mp
Savršeno tkanje.
Čast mi je čuti takvo mišljenje...
lp
urednica
Poslano:
31. 01. 2024 ob 19:31
Spremenjeno:
31. 01. 2024 ob 19:31
Čestitke k še eni rahločutni pesmi bližine, ki sega preko življenj,
lp, Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 27. 01. 2024 ob 13:31
- Prebrano 195 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 58.49
- Število ocen: 4