
Ne pišem kao Goran
(prezime poznato redakciji),
ali volim njegovu Saru.
Ona šeta po zatvorskom krugu,
spremna na rafalnu paljbu
posrebrenim metcima!
Usne su joj plave
(poput zumbula)
kao i nožni prsti od zime!
Ona je Židovka,
a ja volim sve Sare svijeta!
Davno se pretvorila u kamen,
da je ne bi šakali pojeli.
Lubanja joj je malo nakrivljena
ali to je od jednog te istog metka
koji je juri
u krug bez prestanka.
I nije više plavokosa,
sada je sijeda.
Ja sam joj samo ofarbao
roza pramenove,
da veselije izgleda!
Ova Sara je malo čudna,
sakuplja vrane,
hrani ih dukatima
i ponekad svojim očima.
Na izlizanoj haljini
ima prišivena dva zelena džepa,
puna uvelih tratinčica.
Nagovarao sam je
da svuče haljinu i ostane naga
(ionako je već sve viđeno)
ali ona se boji da je šakali
ne bi prepoznali
po zašivenom pupku.
A ja...
ja bih joj klečeći samo
oprao haljinu
i osušio je poljupcima.
Kunem se, ne bih je dodirnuo!
Previše je poštujem.
Previše je Goranova,
da bi bila moja.
Eh, Sara, Sara...
O da, jako je čudna ova Sara ali je ipak jako volim!
Hvala Svit, lp Vesna
sara o sara, my sweet virgin angel so dear to my heart ...
močno tole, Vesna, čestitke.
lp
Sara is a little girl hidden in my heart....
Hvala miko, lp
Morda ima vsak svoj svet in v njem se stvari prekrivajo, razporedijo in delijo z drugimi svetovi. Ne more pa se prekrivati, razporejati in deliti oseb. Tudi hrepenenjsko pesem ima vsak svojo. Se pa lahko sam odloči, ali jo bo delil. Čestitke!
Milan Ž.
Naravno, u pravu si Jošt...
Hvala ti puno,
lp Vesna
Hvala Pjesnikinjo za Ljepotu i Tugu, za svaki fascinantni potez olovkom i duhom. Lijepo je biti ovdje i ljuljati dušu na bogatstvu poezije.
Pozdrav draga Vesna,
mp
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!