Tkivo zvjezdanoga hljeba
Bezoblične misli poniru kroz vodu,
lutaju kroz šumu gdje traže tišinu,
a zatim se skrase kroz golu slobodu
gdje gutaju čežnju i živu prašinu.
Vinu se kroz vulkan ko varnice nade
da posišu dojke bezglasnoga neba
gdje se kroz noćninu sa svjetlošću slade
i u tkivo sljube zvjezdanoga hljeba.
A kada se vješto ko lukave lije
u fokusu nađu opijene mašte,
poteku ko otrov krilatice zmije
i postaju sjajke iz poetske bašte.
Kad se iz tih misli porađaju rime
kao padalice svjetlaju mi ime.
Ivan,
odlično!
Lep pozdrav, Dejan
In so se združile pobegle in razpršene misli v poetološko pesem ... čestitke,
lp, Ana
Dejane, hvala na lijepom komentaru i podršci!
Ana, hvala na lijepom komentaru i podčrtanki!
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ivan Gaćina
- 17. 01. 2024 ob 23:22
- Prebrano 173 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 197.2
- Število ocen: 7