Nisam to ja,
to vjetar ti u kosi plete
priče naše, one sretne..
I nisu to suze,
na licu blistaju ti kiše,
samo su teške jer su sjetne.
Nisam to ja,
taj nemir sad u tvojoj duši
što grize, vrišti, lomi ruši..
Ja i ti, noć i dan, život i san,
u krugu, kao zemlja oko sunca,
kao ljubav oko srca.
Nisam to ja,
a htjela sam ti biti
i vjetar i suton i kiše i još više,
htjela sam tvoj život biti,
živjeti s tobom a ne sniti.
Ostavljam ti suze u zoru,
po travi i lišću..
Al' nisam to ja,
to su samo male kapi
što ih tvoje sunce ishlapi.
Nikada ne čuješ
ono što svaka kap skriva
da ja sam živa samo u nebu
koje te pokriva..
Ti i ne znaš koliko ti treba
taj dio neba
što za te skuplja kapi kiše
i po travi piše da nisam to ja,
a jesam, sve sam..
Ja vrtim taj krug
i za te plaćam ljubavi dug.
Govoriš sebi da nisam to ja
i samo radi tebe
u meni sve ponavlja da
nisam to ja..
To je priča zastala
pred onim što ti treba
ispod neba.
Sad samo hodaš i ne treba ti
ona što je bila tvoja krila.
I tvoja istina i tvoja laž
i moja sudbina je
da nisam to ja..